Leptospiroza je jedna od geografski najraširenijih zoonoza u svijetu. Uzročnici su spirohete roda Leptospira, koji broji 66 vrsta, sa preko 300 serovarova.
Infekcija ljudi bakterijama iz roda Leptospira uslijedi izravnim kontaktom (kada je izvor infekcije živa životinja, njezine tjelesne izlučevine i urin) i neizravnim kontaktom okoliša kontaminiranim urinom. Mišoliki glodavci glavni su rezervoari leptospira, a njihova brojnost direktno utiče na razinu kontaminiranosti okoliša što povećava rizik oboljevanja ljudi i životinja od leptospiroze.
U slučaju iznenadne pojave agalakcije (kod odraslih muznih goveda i ovaca); ikterusa i hemoglobinurije, posebno kod mladih životinja; meningitisa i akutnog zatajenja bubrega ili žutice kod pasa, treba posumnjati na akutnu leptospirozu. Kod hronične leptospiroze pak mogući su simptomi: pobačaj, rođenje slabog potomstva (može biti prerano); neplodnost; kronično zatajenje bubrega ili kronično aktivni hepatitis kod pasa; oftalmija kod konja…
Prema državnim propisima naše zemlje kod svakog pobačaja goveda, ovaca, koza, svinja i kobila nadležni veterinar dužan je dostaviti na laboratorijsku analizu krv životinje koja je pobacila a po mogućnosti i pobačeni fetus sa plodnim ovojnicama na dijagnostiku laptespiroze.
Laboratorijska dijagnostika leptospiroze može biti složena i uključuje testove koji se svrstavaju u dvije grupe. Jedna grupa se bazira na detekciji antitijela, a druga na detekciji leptospira, antigenu leptospire ili nukleinske kiseline leptospire u životinjskim tkivima ili tjelesnim tečnostima. Vrsta testiranja zavisi od svrhe testiranja (individualna testiranja, testiranja stada..) i dostupnosti određenog testiranja.
Serološko testiranje je laboratorijska procedura koja se najčešće koristi za potvrđivanje kliničke dijagnoze, za utvrđivanje rasprostranjenosti u stadu, i za epidemiološke studije. Antitijela leptospire se pojavljuju u roku od nekoliko dana od početka bolesti i traju nedeljama ili mjesecima, a u nekim slučajevima i godinama. Nažalost, titri antitela mogu pasti na nivo koji se ne mogu detektovati dok životinje ostaju hronično zaražene. Za prevazilaženje ovog problema postoje osjetljive metode potrebna za otkrivanje organizma u urinu ili genitalnom traktu kroničnih nositelja.
Najčešći serološki test koji se koristi je mikroskopski test aglutinacije (MAT).
Ključni alat u kontroli i programu iskorjenjivanja ove bolesti je vakcinacija.
Programi vakcinacije moraju biti prilagođeni ciljanoj populaciji i efikasnosti vakcine koja će se koristiti. Uspešan program vakcinacije zahtijeva epidemiološke studije za procjenu incidencije različitih serovarova Leptospira.
