Mlijeko je biološka tekućina mliječnih žlijezda sisara koja se luči određeno vrijeme nakon poroda, a osnovna mu je namjena prehrana mladunčadi prije nego što mogu probati različitu hranu. Čovjek je jedina vrsta koja pije mlijeko druge vrste. To je tekućina bijele boje složenog i različitog sastava kod pojedinih vrsta sisara. Najvažniji sastojci mlijeka su: mliječna mast , šećer laktoza, proteini, minerali, enzimi, vitamini i imunoglobulini. Pored mlijeka koje luče mliječne žlijezde, postoji i mlijeko kao što je mlijeko kokosa, mlijeko badema i mlijeko soje.
Proizvodnja mlijeka na farmama je postala veoma intenzivna, tako da je u mnogim zemljama ovaj proces dosta automatiziran što povećava stepen iskorištenja, a smanjuje mogućnost zagađenja mlijeka.
Mlijeko koje nije prošlo termičku obradu se naziva „sirovo mlijeko“ i koristi se u mljekarskoj industriji. Na tržištu se nalazi uglavnom termički tretirano mlijeko kao pasterizirano koje mljekarska industrija naziva i „svježe“ mlijeko i UHT mlijeko, koje se naziva „trajno“ mlijeko. Razlika između ‘svježeg’ i ‘trajnog’ mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaže tokom termičkog tretmana.
Pored mlijeka na tržištu se nalaze i napici od mlijeka.
U trgovačkim lancima na policama na kojima se nalaze poznati brendovi trajnih mlijeka, nalaze se i mliječni napici koji nisu mlijeko. Oni bi se morali nalaziti na policama sa drugim mliječnim napicima. Ovo sigurno dovodi u zabludu potrošača. Potrošači ih vjerovatno kupuju kao “mlijeko” koje je niže cijene, ali to ustvari nije mlijeko, jer sadrže određeni procenat mlijeka (najčešće 51 %).
Zbog toga potrošači moraju obratiti pažnju šta kupuju. Kada biraju koje mlijeko kupiti, provjeriti ne samo sadržaj mliječne masti, rok valjanosti, nego provjeriti da li kupuju mlijeko ili mliječni napitak. Hoće li kupovati mlijeko ili napitak, odluka je na potrošaču.
