Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae. P. larvae je gram pozitivna štapićasta bakterija koja u propaloj ličinki, zbog nastanka nepovoljnih uslova za razmnožavanje stvara spore, koje su jedini infektivni oblik kojim se širi bolest. Američka gnjiloća je raširena i uobičajena gdje god postoje medonosne vrste pčela.
Ne prepozna li se na vrijeme i raširi u pčelinjaku, nanosi ogromne gubitke zajednica ali i ekonomske gubitke pčelarima. Zaraza se najčešće širi pčelarskim zaraženim priborom, voskom, zaraženim satnim osnovama, premještanjem okvira iz jedne u drugu košnicu, hranjenjem pčela zaraženim medom… Posumnja li se na američku gnjiloću, treba hitno pozvati nadležnog veterinara u suprotnom pčelar snosi krivičnu odgovornost jer prikrivanjem bolesti pridonosi njezinu širenju. AGPL suzbija se prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju.
Svakako valja upozoriti pčelare da je prema našem zakonu obvezna prijava svake sumnje na američku gnjiloću pčelinjeg legla, a isto tako da se bez znanja veterinara ne smiju poduzimati nikakve mjere suzbijanja bolesti. Kad se na nekom pčelinjaku utvrdi bolest, veterinarska inspekcija organizuje pregled svih pčelinjih zajednica na pčelinjacima u krugu tri kilometra od utvrđenog žarišta bolesti. Samo sistemskim radom kroz dugi niz godina moguće je bolest posve iskorijeniti iz nekog kraja.
Prijavi li vlasnik pčela zarazu pravodobno, tada ima pravo na naknadu štete koja nastaje zbog suzbijanja bolesti. U kraju gdje se bolest javljala prethodne godine, vlasnici odnosno držatelji pčelinjih zajednica kad ih sele na pašu, dužni su pozvati nadležnog veterinara da tokom mjeseca marta ili aprila pregleda pčelinje zajednice na američku gnjiloću.
U slučaju bilo kakve sumnje na bolest, ovlašteni veterinar kako bi se potvrdila bolest mora uzeti službeni uzorak saća s pčelinjim leglom i putem ovlaštene veterinarske organizacije poslati ga na laboratorijsku pretragu u službeni laboratorij .
Sigurno utvrđivanje bolesti obavlja se samo u specijaliziranim veterinarskim laboratorijima.
Ispitni uzorcimogu biti: pčelinje leglo, med, odrasle pčele koje u laboratoriju dostavljaju klijenti ili službene osobe. Kod pojave kliničkih znakova bolesti, uzima se uzorak saća sa poklopljenim pčelinjim leglom, veličine 20 cm2, na kojem su vidljivi znakovi bolesti. Uzorak se pakuje u zrakopropusnu ambalažu! Odrasle pčele – uzima se skupni uzorak pčela koji predstavlja cijeli pčelinjak. Pčelinji med- uzima se iz ćelija saća koje okružuju ćelije sa leglom.
Kad se laboratorijskim pretragama potvrdi sumnja na američku gnjiloću, veterinar propisuje, na osnovi poznavanja situacije u određenom kraju, što će se poduzeti radi saniranja bolesti i uklanjanja izvora zaraze. Najbrži rezultati postižu se radikalnim načinom suzbijanja bolesti. Zbog toga se bolesne pčelinje zajednice, navečer kad se sve pčele vrate u košnicu, uguše paljenjem sumpornih traka. Zatim se svo saće s leglom i ugušene pčele spale u iskopanoj jami koja se kasnije zatrpa zemljom. Pčelinje zajednice u košnicama s nepokretnim saćem (ple-tare, šibljare i slične) spaljuju se zajedno s košnicama, a isto tako je najbolje spaliti i stare poluraspale košnice s pokretnim saćem.
Košnice koje su u dobrom stanju mogu se raskužiti opaljivanjem, pri čemu valja ostrugati i spaliti sve naslage propolisa i voska.
Saniranje pčelinjih zajednica pretresanjem pčela temelji se na spoznaji da odrasle pčele teško bolesnih pčelinjih zajednica mogu napustiti košnicu u obliku slabog roja, naći novu nastambu i početi život iznova. Za vrijeme dok izgrade novo saće oslobode se uzročnika bolesti pa kad matica zaleže novo leglo, ono se više nema čime zaraziti i ostaje zdravo. Pčelari su se od davnine koristili tom spoznajom. Pčele zaraženih pčelinjih zajednica pretresli su u kutije i ostavili u podrumu dok ne probave zaraženi med iz mednog mjehura, a zatim su ih pretresali u novu košnicu.
Kasnije su nađeni lijekovi koji sprječavaju razvoj uzročnika američke gnjiloće.
Uz davanje lijekova, pretresanje pčela je pojednostavljeno, a rezultati ozdravljenja su znatno sigurniji. Poteškoća je samo u tome što nijedan lijek ne djeluje na spore uzročnika. Pčelinja ličinka koja dobije lijek neće uginuti iako je došla u dodir s uzročnicima bolesti. Ali, čim se lijek potroši i ako je u košnici zaostalo mnogo spora uzročnika, one će dospjeti do novih mladih lčinaka i bolest će se opet pojaviti. Zato je najvažnije da prilikom pretresanja u novu košnicu uđu samo pčele, a leglo i sve ostalo što je teško raskužiti i na čemu ima spora uzročnika potrebno je spaliti.
Uz pretresanje, danas se uglavnom koriste antibiotici širokog spektra. Dobri rezultati postignuti su geomicinom u količini od grama otopljenog u litri šećerne otopine.
mr.prim.mikrobiologije Sajma Huremovic,
specijalista veterinarske medicine
