POJAVILJIVANJE I OTKRIVANJE INHIBITORNIH TVARI U MLIJEKU
– Pod nazivom inhibitorne tvari u mlijeku smatraju se tvari bakteriostatičnog ili baktericidnog djelovanja koje se mogu povremeno naći u mlijeku;
– Međusobno se razlikuju – po sastavu i porijeklu;
– U mlijeko dospijevaju na 2 načina:
- iz tijela muzne životinje – tvari vlastitog organizma,i zaostaci aktivno ili pasivno u životinjski organizam dospjelih tvari (lijekovi, pesticidi, krma);
- iz vanjske sredine – zaostaci deterdženata i dezificijensa, namjerno dodati konzervansi i bakteriofagi;
Prirodni bakteriocidi – ubraja se laktenin (mješavina određenih tvari bjelančevinastog karaktera, poput imunoglobulina i sl.), neki hormoni, enzimi i tvari slične antibioticima koje luče različite vrste bakterija.
Pojava ovakvih inhibitornih tvari odnosno prirodnih bakteriocida u mlijeku dovodi do kiseljenja mlijeka iz vimena sa poremećenim lučenjem.
Najveći značaj među inhibitornim tvarima koje se pojavljuju u mlijeku imaju bez sumnje lijekovi prvenstveno ANTIBIOTICI – jer se najčešće koriste kod liječenje vimena – mastitisa!
Koloči na antibiotika u mlijeku i trajanje izlučivanja su između ostalog zavise od vrste preparata, načinu i mjestu davanja, količini, stadiju laktacije, te sposobnosti lučenja mlijeka.
Od posebnog značaja su oni zaostaci antibiotika čije izlučivanje putem mlijeka traje duže od vremena – obzirom na rokove zabrane stavljanja mlijeka u promet.
Problem zaostatka antibiotika u mlijeku je star toliko koliko i primjena antibiotika.
Privredne štete izazvane zaostacima antibiotika u mlijeku daju se puno bolje uočiti od retroaktivnog djelovanja tih zaostataka na potrošača.
NAIME ZAUSTAVLJANNJE RASTA ILI UGIBANJE BAKT MLIJEČNE KIS KOJE SU ITEKAKO POTREBNE U PROIZVODNJI MASLACA, SIRA, JOGURTA I OSTALIH FERMENTIRANIH PROIZVODA OD MLIJEKA ZBOG DJELOVANJA INHIBITORNIH TVARI DOVODE DO TEŠKIH POREMAĆAJA U PROIZVODNJI!
Što se tiče inhibitornih tvari poput deterdženata i dezinficijensa – kod pravilne upotrebe u mlijeku se mogu očekivati samo izuzetno i u tragovima u tragovima. Što znači da zaostaci deterdženta i dezinficejnsa do kojih dolazi pod normalnim uslovima rada ne predstavljaju ozbiljnu opasnot za mljekare.
Ukoliko imamo izazvano kišeljenje mlijeka prevelikim zaostacima ovih inh tvari to možemo pripisati hotimičnom dodavanju ili gruboj nepađnji u primjeni tih sredstava!
Pesticidi – su u mlijeku i mliječnim proizvodima su nepođeljni sa zdravstvenog stanovišta, jer su potencijalno i neposredno opasni za zdravlje ljudi. Pogotovo jer se većina pest koje se koriste u poljopr i stoč organ otrovnih spojeva radi zaštite bilja i život od štetnih ins korova i sl.
Njihovi zaostatci predstavljaju trajnu opasnot pogotoov jer se u našoj zemlji koriste nekontrolisano.
I još kod inh tvari bi spomenula konzervanse – kojima se neki nesavjesni proizvođači služe da bi produžili trajnost mlijeka ili prikrili njegovu lošu bakteriološku vrijednost!
Dodavanje bilo kakvih kemijskih sredstava u svrhu konzerviranja mlijeka zabranjeno je. Konzervansi se dodaju:
- zbog povećanja trajnosti mlijeka koje inače ne bi moglo izdržati do prodaje,
- da se postigne izgled normalnog mlijeka.
Dakle, loše se mlijeko želi prikazati kao kvalitetno, što se tumači kao patvorenje. Neki su konzervansi štetni po ljudsko zdravlje, a neki utječu na ispravnost pojedinih analiza
Za dokazivanje ostataka antibiotika u mlijeku postoje brojni testovi i metode različite osjetljivosti. U svijetu, u nacionalnoj kontroli hrane, kao službene metode vrlo često se koriste kemijsko-fizikalne metode: HPLC, GC s UV, fluorescentna metoda i amperometrijska detekcija kojima se pripisuje najveća osjetljivost
U rutinskoj kontroli najčešće se koriste mikrobiološki inhibitorni testovi, mikrobiološki receptor testovi, imuno receptor testovi i enzimski testovi
Bosna i Hercegovina nema u svojoj legislativi propisanu službenu metodu i/ili test za dokazivanje antibiotičkih ostataka u mlijeku. Stoga se može reći, da je u analizi dopušteno korištenje svih na tržištu raspoloživih testova. Međutim, pri izboru testa mora se prvenstveno voditi računa o njegovoj osjetljivosti, a zatim o cijeni, načinu (jednostavnosti) izvođenja, obučenosti djelatnika i tehničkoj opremljenosti svakog pojedinog laboratorija. U bliskoj budućnosti radi, usporedivosti rezultata, mislimo da bi broj dopuštenih testova trebalo limitirati.
